Nakon samo četiri dana od oslobađanja Sarajeva od fašista i ustaša, 10. aprila 1945. godine, s radom je krenuo Radio Sarajevo, preko male radiostanice, marke BIGA, koju je grupa sarajevskih ilegalaca oduzela od okupacionih vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
Đorđe Lukić Cigo, spiker i tehničar, uspio je popraviti uništenu opremu koju je ostavio okupator. Njegove prve riječi koji je mali broj ljudi mogao čuti preko radio prijemnika su bile “Ovdje Radio Sarajevo! Smrt fašizmu – sloboda narodu”.
Studio je bio u Njegoševoj ulici broj 8 (danas ul. Alekse Šantića). Taj historijski događaj desio se 10. aprila 1945. tačno u 16 sati. Svoj prvi direktni prijenos Radio Sarajevo realizira već 26. aprila 1945, a prenošeno je Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sarajevu.
Radio Sarajevo emitirao je program na srednjim valovima na frekvenciji pd 612 kHz, a kasnije je formirana i mreža predajnika na UKW valovima. Godine 1969. s radom počinje i Televizija Sarajevo.
Zemlja se gradila iz pepela, a tako i radioprogram. Kao što je to bio običaj, svaki viđeniji radio imao je svoj orkestar narodne muzike, pa tako i Radio Sarajevo. Nekoliko manjih honorarnih ansambala djelovalo je prije formiranja narodnog orkestra 1947. godine. No okosnica svega bio je tamburaški orkestar koji je osovan 1945. godine kao stalno izvođačko tijelo zaduženo za snimanje tradicionalne narodne muzike te nastupe unutar javnog i kulturnog života BiH. Njegovi legendarni članovi bili su Zaim Imamović, Ismet Alajbegović Šerbo, Mustafa Krilić, Milorad Todorović, Jovica Petković, Ratomir Petković, Svetozar Kajtazović i Jozo Penava. Tamburaški orkestar zaslužan je za brojne vokalne i instrumentalne snimke narodne muzike, ne samo u BiH već i van njenih granica.
U sastavu RTV Sarajevo bio je i zabavni orkestar kao stalni ansambl, a činili su ga uglavnom ljudi iz tada popularnih grupa Indexi, Ambasadori, Pro Artei Cod (Tomislav Karača, Edin Pandur, Đorđe Kisić, Slobodan-Bodo Kovačević, Ivica Vinković, Fadil Redžić, Ranko Rihtman, Sinan Alimanović, itd.).
Naravno, bio je tu i legendarni Omladinski program II programa Radija Sarajevo, a Boro Kontić bio je autor emisije Primus – priča i muzika subotom, kroz koju su se afirmirali članovi Top liste nadrealista.
Radioemisija Primus išla je subotom od 8-11 sati u periodu od 1981. do 1984. godine, a popularnost je naročito stekla kada je dio emisije bio rezerviran za skupinu tada anonimnih koševskih gimnazijalaca koji su priređivali urnebesne skečeve. Među biserima izdvajaju se Bata brani u Sarajevu (parodija na Valtera), Felš dens (karikiranje tadašnjeg muzičkog blockbustera Flashdance), kao i mega hit Čaršija at night i mnogi drugi.
Bili su ozbiljni i zezali su se u isto vrijeme. Znali su, mogli su. Povrh svega – smjeli su!
Oni su bili majstori dobrih vibracija: Anđelić, Pećanin, Stevanović, Savić, Sančanin, Hadžifejzović, Hujić, Bralo, Rakonjac, Šuvalija, Kukavica, Baftić i ostali pod dirigentskom palicom Bore Kontića. Svakim radnim danom od 14 do 20 sati.“
radiosarajevo.ba/historija.ba
