Bruno Kovačić, kako sam kaže, bavi se glazbom na razne načine: komponira, aranžira, piše stihove, svira. Jedan je od najtraženijih hrvatskih instrumentalista. Njegove pjesme izvodili su odnosno izvode Oliver, Massimo, Vanna i njegova supruga Ivana Plechinger. Svirao je u Parnom valjku, pratio je na nastupima Gibonnija, Olivera, Vannu, Ninu Badrić; redovni je član “kućnog” HTV-ova benda u emisijama poput Voicea, A strane, Zvijezde pjevaju, Ples sa zvijezdama, Evergreen… U glazbenoj školi svirao je prvo violinu, pa klarinet i saksofon. U SAD-u je učio gitaru na Musician’s Instituteu u Losa Angelesu. Dobitnik je Porina za najbolji instrumentalni album u najbolju instrumentalnu izvedbu izvan jazz i klasične glazbe. S Brunom smo razgovarali o tome zašto voli tehnologiju i kako tehnologija utječe na njegov posao i privatni život.
“Svi izumi odnosno tehnološke inovacije čovječanstva, otkako je naučio paliti i kontrolirati vatru, imale su dvostruke značajke: s jedne strane vatra te grije i štiti, s druge može te opeći, zapaliti, izazvati požar. Kod svih takvih skokova za čovječanstvo, važno je da čovjek to zna kontrolirati. Da ne bude samo sluga, nego gospodar koliko god to može”, odgovara Bruno na pitanje kako vidi tehnologiju i njenu ulogu.
“Tehnologija je danas jako zavodljiva. Toliko nam stvari olakšava, ubrzava, od komunikacije pa nadalje. Zavodljivo je biti još brži, bolji, još informiraniji. Mislim da je tome teško odoljeti. Ja se pokušavam oduprijeti, borim se da me tehnologija potpuno ne preuzme i ne učini preovisnim, ali nisam siguran koliko u tome uspijevam. Neki ljudi koje znam, na primjer, više nikamo ne idu bez navigacije, iako voze stalnim rutama. Ja pokušavam ne koristiti navigaciju u rutinskim vožnjama, ali me ona itekako spašava kada idem u mjesta u kojima nikad nisam bio ili u prometnim gužvama. Pokušavam zbog tehnologije i s tehnologijom biti pametniji, biti brži, informiraniji i bolje raditi ono što radim, ali ne dozvoljavam trivijalnosti, da zavlada potpuno mnome. Društvene mreže također pokušavam dozirati.”
- Imate li neki omiljeni gadget?
“Mobitel je nešto bez čega ne izlaziš iz kuće, odnosno kad izlaziš provjeravaš da ga nisi zaboravio. Kad shvatiš negdje vani da si zaboravio mobitel, to je katastrofa! Sve prekidamo i vraćamo se po njega. Dakle, mobitel je nešto bez čega danas ne možemo. Čak i kod kuće je uvijek uz nas. I naravno kompjutori su danas standard bez kojih ne možemo ništa.”
- Kako tehnologija utječe na posao i kako vidite njen utjecaj na glazbu općenito?
“Mi smo generacija koja je stalno usred nekakvih promjena. Promjena društvenog sustava, promjena države, prelazak s analognog na digitalnog koji još uvijek traje… U svom poslu i stvaranju pokušavam sačuvati neke dobre stvari iz analognog doba i povezati ih s prednostima digitalnog. Ja sad doma za stvaranje glazbe koristim kućni studio u kojem mogu napraviti pjesmu od početka do kraja. S te strane meni je tehnologija jako važna. Nekada si se morao naći s prijateljima, uvježbati stvar, pa platiti skupi studio gdje smo svi išli kako bismo to snimili. Ja danas za dva dana imam gotovu pjesmu ako znam što želim, a najčešće znam.
Kao što sam spomenuo na početku, ima i naličje toga, a to je da danas to isto može napraviti bilo tko. Svatko može imati kućni studio i napraviti pjesmu. To je dobro, dapače. Ali dogodilo su u ovom našem kreativnom dijelu da je pri tome razina kvalitete potisnuta prema dolje, prema amaterizmu. To se dogodilo u glazbi, u fotografiji, filmu, a mislim da je najviše stradalo novinarstvo. Svatko može doći do tehnologije koja mu omogućava da kreira relativno pristojan uradak koji onda može preko društvenih mreža ili nekog drugog kanala plasirati među ljude, i dobit će dovoljno pozitivnih mišljenja da nastavi to raditi jer vjeruje da je to što radi dobro. To što ja to možda mogu napraviti bolje, više nije toliko važno. Granica mainstreama puno je niže nego što je bila prije 30 ili više godina. Čini mi se da je stručnost izgubila značaj u kreativnom dijelu. To što ja možda napišem bolju pjesmu izgubi se u toj masi, u kvantiteti današnje produkcije.
Proizvođačima, kreatorima tehnoloških rješenja, je važno da što više ljudi kupi njihovu tehnologiju, da se služi njihovim proizvodima, što je normalno i legitimno. Mi se tome moramo prilagoditi. Ili ćemo prilagoditi naše kriterije kako bismo bili konkurentni ili ćemo reći ‘Ja to više ne mogu raditi’ i nestati. Nije da nemamo izbor.
No, tehnologija je tu da nam pomogne. Ja ipak mogu napraviti bolju pjesmu od nekog amatera, mogu učiti ljude da je važno čuti bolju pjesmu, kvalitetniju snimku, kvalitetniju svirku. Na tome moramo raditi. Da se ljude osvijesti što je dobro, a što je možda manje dobro. To je na nama.”
- Tehnologija je demokratizirala i potrošačku stranu muzičke industrije. Nekad je postojao samo radio, pa su se pojavili gramofoni i ploče, pa televizija, magnetofoni, kazetofoni, CD-ovi… Danas imamo streaming servise kao dominantni kanal preko kojeg je muzika dostupna potrošačima. Dovoljan je mobitel, a mobitele imamo praktično svi.
“Opet se vraćamo na lice i naličje, odnosno prednosti i mane tehnologije. Loše je da je danas glazba sveprisutna, dovoljan je pokret palca da nam bude dostupna. To nužno pojeftinjuje cijeli proces. Nekad smo kao klinci žicali novce od roditelja da bismo kupili ploču, što je podrazumijevalo da doma imaš nekakvu Toscu 10 (gramofon, op. a.) da to možeš poslušati. Kada si došao do te ploče, ona ti je bila važna, bila ti je vrijedna, čuvao si je, slušao pažljivo. Ona te na neki način glazbeno formirala. Kad smo bili mladi, prvo ili drugo pitanje kad si nekoga upoznavao bilo je “koju glazbu slušaš?”. Taj dio identifikacije pomoću glazbe se danas izgubio. Današnji konzumenti glazbe, mislim na mlađu publiku, zaista slušaju štošta. Ne bih spominjao izvođače, ali žanrovski mogu slušati ‘od – do’, jer im je glazba brzo i lako dostupna i svira im usput. Mislim da se glazba danas više čuje, a manje sluša. Ona je uvijek tu, svirucka s mobitela – ako nam se ne sviđa, već nakon par sekundi pokretom palca tražimo novu.
Dobro je da onaj kojeg zanima neka određena glazba ili izvođač, do toga može doći vrlo brzo i uživati u glazbi beskonačno. Može o izvođaču ili glazbi doznati vrlo lako stvari koje prije nije mogao. Sjajno je da do glazbe možemo doći tako lako i brzo, pogotovo do neke stare glazbe do koje nisam mogao doći kao klinac. Sada u njoj mogu u miru uživati.”
- U pandemiji je digitalizacija u svim područjima, pa i glazbi, došla više do izražaja.
“Svatko od nas ima svoj doživljaj te grozne pandemije koja nas je zadesila. Naravno da je tehnologija tu odigrala veliku, možda čak presudnu ulogu u komunikacijom smislu, da smo mogli gotovo normalno komunicirati s ljudima. Svi smo otkrili Zoom za koji prije nismo znali. I prije smo se možda služili nekim drugim alatima, Skypom, Viberom WhatsAppom, ali to se u vrijeme pandemije toliko intenziviralo i davalo nam je dojam smo s ljudima u normalnom kontaktu. Viđali smo ih, čuli smo ih, razgovarali s njima, razmjenjivali misli i doživljaje. Zbog toga nam je tehnologija bila strašno važna u tom razdoblju. Bila je važna i za posao. Prestali su svi živi nastupi, ali smo mogli doma snimati, slati snimke kome je trebalo … Taj dio posla se nastavio, iako u manjem intenzitetu. Neki vješti ljudi su složili zgodne video kolaže od tih materijala, gostovao sam s obitelji u nekoliko takvih uradaka. Radili smo stvari kakve nismo radili prije.
Dakle, zahvaljujući tehnologiji smo u pandemiji održali komunikaciju i neku ideju da je sve koliko-toliko normalno. Iako, naravno, nije bilo normalno.”
- Kako vaši sinovi doživljavaju tehnologiju?
“Kad gledam svoje sinove koji su u ranim dvadesetim godinama, oni imaju drugi način komunikacije. Puno više se oslanjaju na tehnologije: WhatsUp, društvene mreže i slično. Ono što je nama bio izlazak u grad, na mjesta gdje znaš da će biti netko od ‘tvojih’, to se njima gotovo potpuno preselilo na društvene mreže i mobitele. To im omogućuje brže i šire komuniciranje. S druge strane, moji klinci imaju manju potrebu za fizičkim nalaženjem s prijateljima, pa čak i s curama. Čini mi se da lakše komuniciraju, ali teže dolaze do sastanaka. U digitalnoj komunikaciji sve ostaje nekako plitko, zezamo se dijelimo neke glupe fore, mimove…”
- Spomenuli ste da dozirate društvene mreže. Kako vidite njihovu ulogu u današnjem okruženju?
“Društvene mreže mogu biti jako korisne u smislu informacija i komunikacije. Mnogi od nas su se putem društvenih povezali s ljudima koje dugo nismo vidjeli, prijateljima iz osnovne škole i slično. Jako je dobro da možemo sudjelovati u nekim grupama sa svojim istomišljenicima ili poslovnim suradnicima te razmjenjivati informacije. Na primjer, kada se kreće na svirku, kada je tko slobodan za svirku… Svi dobiju informaciju istovremeno. Neka profesionalna saznanja mogu biti zadovoljena preko društvenih mreža. Moj brat je lingvist i putem društvenih mreža uči jezik plemena iz Južne Amerike jer na društvenim mrežama našao nekoga tko ga može podučavati.
Naravno, većina nas koristi društvene mreže i kako bismo malo zavirili u tuđe živote. To jest zanimljivo do neke mjere, ali opasno je kada ti taj virtualni svijet postane važniji od stvarnog svijeta. A to se dešava mnogim mladim osobama. Neki ljudi postanu viralno važni, njih se prati, oni su influenceri… Ja ne želim trošiti veliki dio dana na to. Odvojim možda pola sata do sat da vidim što rade neki ljudi koji su mi važni, osobno ili profesionalno. Volim vidjeti što su objavili, pogotovo ako to rade zanimljivo. Trudim s filtrirati te informacije, imati zanimljive prijatelje, odgovarati na zanimljiva pitanja ljudima koje zanima ono što ja radim…
No dobar broj mojih prijatelja živi izvan toga i baš ne vidim da žive lošije ni manje zanimljivo. Oni su odlučili s time ne imati veze i ja im se divim. Mislim da ja to više ne bih mogao, a ne bih ni želio. Ne bih mogao bez društvenih mreža. Ali postavio sam neke svoje filtere kako ih želim koristiti.”
“Tehnologija nam je strašno važna. Svakodnevica je nezamisliva bez tehnologije, ali tehnologiju, kao i vatru, treba kontrolirati”, zaključio je Bruno Kovačević.
U rubrici “Zašto volim tehnologiju” ljudi različitih struka i navika govore o svom pogledu na tehnologiju, o tome kojim se tehnologijama služe u poslovnom i privatnom životu te zašto im je tehnologija važna u radnoj svakodnevici i slobodnom vremenu.
Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.
