Saturnovo proljeće: Godišnja doba nisu pojava vezana isključivo za Zemlju. Ona se mijenjeju i na drugim planetima Sunčeva sustava. Ovu fotografiju snimila je istraživačka sonda Cassini 12. kolovoza 2009. [Image Credit: NASA/JPL/Space Science Institute]
Zemlja je 20. ožujka prošla sjevernu ili proljetnu ravnodnevnicu, najavljujući početak proljeća na sjevernoj hemisferi i jeseni na južnoj. No, promjena godišnjeg doba nije pojava vezana isključivo za naš planet. Tijekom posljednjih nekoliko godina teleskop Hubble je pratio Saturn dok je prolazio kroz svoja godišnja doba, a u nedavno objavljenom GIF-u promjene možete vidjeti golim okom.
Podaci i analize objavljeni u časopisu The Planetary Science Journal pokrivaju razdoblje od 2018. do 2020. Saturnov ekvator ima nagib u odnosu na orbitu od 27 stupnjeva, što je blizu Zemljina 23 stupnja. No, Saturnu je potrebno više vremena da obiđe oko Sunca: Saturnova godina traje 29,5 Zemaljskih pa svako godišnje doba na Saturnu traje oko 7,5 godina, naprema četiri mjeseca koliko traje na Zemlji. Dan na Saturnu traje pak samo deset sati.
Sjeverni ljetni solsticij na prstenastom planetu dogodio se u svibnju 2017. godine, što znači da su Hubbleova opažanja između 2018. i 2020. uhvatila ljeto na Saturnovoj sjevernoj hemisferi. Promatranja pokazuju da je ekvator tijekom ovog trogodišnjeg razdoblja postao 5 do10 posto svjetliji. Boja atmosfere također se promijenila zbog kemijskih reakcija izazvanih sunčevom svjetlošću u atmosferi planeta.
Svemirski teleskop Hubble snimio je Saturn 2018., 2019. i 2020. (s lijeva na desno) [Izvor: NASA]“Ove male godišnje promjene boja Saturnovih mrlja su fascinantne”, rekla je dr. Amy Simon, znanstvenica iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard. “Kako se Saturn kreće prema proljeću na svojoj sjevernoj hemisferi, vidimo da se polarna i ekvatorijalna područja mijenjaju. Također, vidimo da se atmosfera mijenja u mnogo kraćim razdobljima.”
Promjene brzine vjetrova oko ekvatora
Istraživači su primijetili da je usred ljeta, između 2019. i 2020. godine, nestala tanka plava mrlja u blizini vanjskog ruba polarnog šesterokuta, dok je pojačana crvenkasta polarna izmaglica.
Tim znanstvenika također izvještava o promjenama brzine vjetra oko ekvatora. U 2018. godini se činilo da ekvatorijalni vjetrovi pušu brzinom od 1600 kilometara na sat. To je znatno brže od 1300 kilometara na sat, brzine koju je izmjerila svemirske letjelica Cassini u razdoblju 2004- – 2009. No, čini se da brzina vjetrova u 2019. i 2020. ponovo pada na razine koje je izmjerio Cassini.
Mjerenja brzine vjetrova se temelje na kretanju oblaka, tako da istraživački tim smatra da su promjene brzine vjetra posljedica toga što se vidljivi oblaci nalaze na različitoj nadmorskoj visini u atmosferi. Pretpostavka je da su oblaci koje je snimio Hubble 2018. bili oko 60 kilometara dublje u atmosferi u usporedbi s onima koje je promatrao Cassini.
“Promatranjem iz godine u godinu otkrili smo mala promjene boje, moguću promjenu visine oblaka te brzine vjetrova. S obzirom na to da promtramo samo mali dio Saturnove godine, nije iznenađenje da promjene nisu velike”, dodala je dr. Simon. “Očekujemo velike promjene na razini godišnjih doba, a ove male promjene ukazuju na dolazak novog godišnjeg doba.”
Amy Simon je glavna istraživčica u programu Hubble’s Outer Planets Atmospheres Legacy (OPAL) koji je pružio važan uvid u divovske planete Sunčevog sustava, uključujući praćenje tajanstvenih mračnih oluja na Neptunu.