Indijska letjelica Chandrayaan 3 uspješno je sletjela na Mjesec.To je povijesni događaj jer je Chandrayaan (“mjesečevo vozilo” na hindskom i sanskrtu) prva letjelica koja se uspješno spustila na južnu stranu Mjeseca. Indija je četvrta zemlja – nakon SAD-a, SSSR-a i Kine – kojoj je uspjelo takozvano meko spuštanje na Mjesec.
“Indijska svemirska tehnologija danas je postigla zavidan uspjeh. Letjelica je bila potuno autonomna. Koristeći svoj radar za mjerenje visine i uređaj za mjerenje brzine letjelica je sama upravljala svoji spuštanje, a imala je i poseban navigacijski sustav koji je pratio slike kamere i razmatrao gdje je najpovoljnije mjesto za spuštanje. Tako je u jednom trenutku letjelica lebdila i kretala se horizontalno dok nije pronašla pogdno mjesto za slijetanje”, rekao je za HRT astronom Anto Radonić.
“Ovo je prvo slijetanje u južno polarno područje koje je vrlo zanimljivo jer ia veliki potencijal za buduća istraživanja. Indijsko spuštanje je tek prvi korak jer u narednim mjesecima slijede mnoge letjelice koje će istraživati ovo polarno područje Mjeseca.
Uskoro očekujemo i prve slike s površine Mjeseca. Indijska letjelica je već ranije snimala iz orbite, a očekujemo da se spusti i njen mali rover koji ima samo 20 kilograma i koji će istraživati samu Mjesečevu površinu”, dodao je Radonić.
Južnu stranu Mjeseca rover će istraživati dva tjedna. Opremljen je instrumentima koji će pomoći u istraživanju fizičkih karakteristika površine Mjeseca, atmosfere blizu površine i tektonskih aktivnosti.
“Zbog potencijalnih brojnih otkrića procijenjeno je da treba sletjeti na južni pol, zato smo to i poduzeli”, rekao je Anil Kumar Bhatt, generalni direktor u Indijskoj organizaciji za istraživanje svemira.
Polarno područje potencijalno je bogato vodom, a sve svemirske sile žele jednog dana imati bazu na Mjesecu. Chandrayaan se spustio otprilike 20 stupnjeva dalje od pola, na oko 70 stupnjeva južne mjesečeve širine, tumači Radonić za RTL.
Iako su znanstvenici još 1960-ih, prije prvog slijetanja Apolla, nagađali da bi na Mjesecu moglo biti vode, uzorci koje je posada Apolla vratila na analizu kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih činili su se suhima. Godine 2008. istraživači Sveučilišta Brown ponovno su pregledali te lunarne uzorke s novom tehnologijom i pronašli vodik unutar sićušnih zrnaca vulkanskog stakla. Godine 2009. NASA-in instrument na sondi Chandrayaan-1 Indijske organizacije za svemirska istraživanja otkrio je vodu na površini Mjeseca.
Iste godine, druga NASA-ina sonda koja je pogodila južni pol pronašla je vodeni led ispod površine Mjeseca. Ranija NASA-ina misija, Lunar Prospector iz 1998., pronašla je dokaze da je najveća koncentracija vodenog leda u zasjenjenim kraterima južnog pola.
“U tom području ima dosta vodenog leda, ali nitko ne zna koliko će oni naći leda po kubičnom metru. Taj led je mogao doći pomoću meteorida ili pomoću kometa, ali postoje i vječne sjene, gdje je materijal na dnu kratera stalno u sjenii gdje se vodeni led mogao sačuvati jer tamo nikada nije dolazilo sunce”, razlaže Radonić. “Taj vodeni led možete koristiti da biste dobili vodu za piće, kisik za disanje, kisik i vodik kao gorivo za letjelice… To je najvažniji resurs za buduća istraživanja i za održavanje budućih baza koje će se u sljedećem desetljeću raditi na Mjesecu. Na to jako računaju Amerikanci, Rusi, Europljani, Kinezi, a i još neki.”
Takva istraživanja potiču razvoj industrije u zemljama koje rade na tim projektima, tako da se pomalo već stvara Mjesečeva ekonomija, ističe Radonić. “Već imamo privatne tvrtke koje traže nišu u slanju instruenat, sudjelovanju u istraživanjima pa i u gradnji budućih struktura na Mjesecu. Tako Kina planira za pet godina raditi prve eksperimente s 3D printanjem na bazi materijala koji će naći na Mjesecu, kako bi se uvjerila da će kasnije moći graditi baze u koje će jednoga dana doći ljudi. Kinezi planiraju da će se u roku od sedam godina spustiti na Mjesec. Amerikanci to žele napraviti već 2026. godine”, kaže Radonić.
Ugovor Ujedinjenih naroda o svemiru iz 1967. zabranjuje bilo kojoj naciji da polaže pravo na vlasništvo nad Mjesecom. Ne postoji odredba koja bi zaustavila komercijalno poslovanje.
Napori pod vodstvom SAD-a da se uspostavi skup načela za istraživanje Mjeseca i korištenje njegovih resursa, Artemis Accords, imaju 27 potpisnika. Kina i Rusija to nisu potpisale.
Indija je letjelicu Chandrayaan-3 lansirala 14. srpnja iz svemirskog centra Sriharikota na jugu zemlje. To je treća misija u indijskom programu istraživanja Mjeseca te drugi indijski pokušaj spuštanja letjelice na Mjesec. Dosadašnje dvije u 15 godina bile su djelomično uspješne, a prvi pokušaj slijetanja prije četiri godine bio je neuspješan. U ovu uspješnu misiju Indija je uložila oko 75 milijuna dolara.
Mnogo više, oko 200 milijuna dolara, stajala je ruska svemirska letjelica Luna-25 koja se u sličnoj misiji srušila na površinu Mjeseca prije nekoliko dana. Bio je to prvi ruski pokušaj dosezanja Mjeseca nakon 47 godina.
Južni pol daleko je od ekvatorijalnog područja koje su ciljale prethodne misije, uključujući slijetanje Apolla s posadom i pun je kratera i dubokih rovova.
