[Image by MasterTux from Pixabay] Prijelaz s Windowsa na Linux zahtijeva određeni trud, ali može otvoriti nove mogućnosti i prilike. Prije promjene operativnog sustava pregledajte dokumentaciju, napravite detaljan plan i budite spremni naučiti nove vještine. Prijelaz s Windowsa na Linux nije težak, ali prije promjene trebali biste shvatiti po čemu se ova dva operativna sustava razlikuju. Razlike su značajne, ali Linux vm pruža veću mogućnost izbora, piše TechTarget. Linux nije jedinstveni operativni sustav Ne postoji samo jedan operativni sustav Linux. Microsoft Windows je jedinstveni operativni sustav kojim upravlja jedna tvrtka. No, Linux je operativni sustav otvorenog koda, što uznali da svatko može napraviti vlastiti operativni sustav Linux i prilagoditi ga svojim potrebama. Stoga možete birati između tisuća Linux distribucija. Distribucije su verzije Linuxa za određenu svrhu. Na primjer, neke distribucije namijenjene su za poslužitelje u proizvodnom okruženju, neke druge su za kreativce, programere ili kućne korisnike. Instalirani softver orijentiran na određenu upotrebu razlikuje distribucije jedne od drugih. Još jedna značajna razlika je Linux zajednica. Projekti otvorenog koda kao što je Linux oslanjaju se na suradnju i zajedničkom razvoju. Linux zajednica obuhvaća poduzeća, institucije, programere diljem svijeta. Zašto je Linux besplatan Besplatni softver i koncept otvorenog koda vjerojatno je teko razumljiv onima koji koriste restriktivno licenciranje i vlasnički softver koji ne možete mijenjati. Linuxov izvorni kod – odnosno kod iza aplikacija – je svakome dostupan, svatko ga može mijenjati kako bi stvorio bolji softver. Posljedica toga je da ljudi mogu implementirati dobre ideje bez obzira odakle dolaze i bez uvažavanja korporativnih politika i financijskih planova. Softver se brzo razvija i podliježe isključivo verifikaciji zajednice korisnika, što često rezultira većom sigurnošću i stabilnoću aplikacije. Sd ruge strane je vlasnički softver, odnosno softver zatvorena koda, koji do korisnika dolazi kompajliran i ne može ga se mijenjati. Fleksibilno grafičko korisničko sučelje Microsoft nudi integrirano grafičko sučelje (GUI) za Windowse. Ono obuhvaća mnoge postavke, ali jedinstveno grafičko sučelje upravlja svime. Kod Linuxa gradičko sučelje je opcionalno – sastoji se od niza softverskih sekvemci koje se mogu zamijeniti kao i svaka druga aplikacija. Možete odabrati najbolje grafičko sučelje umjesto onoga koje nudi određeni dobavljač. Korisnici često na starijim sustavima ili poslužiteljima instaliraju grafičko sučelje koje troši manje resursa. Linux je zreo operativni sustav Linux više nije samo operativni sustav za poslužitelje – on danas može služiti i kućnim i uredskim korisnicima. U prošlosti je instalacija Linuxa bila izazovna, održavanje softvera bilo je teško, a grafička sučelja su bila relativno slabija. Međutim, moderna računala za Linux uključuju niz postavki koje svima olakšavaju rad s ovim operativnim sustavom. Rad u komandnoj liniji Ako usvojite Linux, morat ćete raditi u komandnoj liniji. Grafička sučelja su tek opcija, osobito na poslužiteljima, i mnoge ćete zadatke izvršiti brže i jednostavnije putem terminala. Dvije su glavne strukturne sintakse za Linux naredbe. Većina naredbi koristi sintaksu naredba – opcija argument, u kojoj opcije određuju naredbu, a naredba djeluje na argument. Na primjer, da biste prikazali sadržaj svog osnovnog direktorija (home directory) u dugom formatu, uključujuči skrivene datoteke, upišite: $ ls -la /home/{username} Ostale naredbe koriste sintaksu naredba podnaredba argument. Na primjer, s ovim sintaksom možete pokrenuti naredbu systemctl. Da biste ponovno pokrenuli uslugu sshd pomoću systemctl, upišite: # systemctl restart sshd U ovom slučaju restart je podnaredba. Kako bi pomogao korisnicima da upamte razne naredbe i povezane opcije, Linux nudi ugrađeni priručnik koji korisnicima pruža brzu referencu, poznatu kao man-stranice. Na primjer, za osnovnu upotrebu i opcije za naredbu ls, upišite: $ man ls Razumjevanje privilegija Iz sigurnosnih razloga trebali biste izbjegavati prijavu s administrativnim privilegijama, osim ako je to apsolutno potrebno. U Linuxu se administratorski račun zove root i ima mnogo veću snagu od Windows administratorskog računa – i stoga je ranjiviji. Windows ima značajku Run As za podizanje privilegija prilikom izvođenja određenih naredbi, a Linux koristi sudo za izvršavanje zadataka koji izlaze iz okvira tandardnog korisnika. Kao novi korisnik Linuxa, možete koristiti sudo za upravljanje uslugama ili softverom. Dokumentacija često prikazuje naredbu poput ove: $ sudo systemctl restart rsyslog Upotreba naredbe sudo razlikuje se ovisno o distribuciji Linuxa. Neke postavljaju zadanu konfiguraciju u kojoj standardni korisnici moraju koristiti sudo za ostvarivanje root privilegija, dok druge distribucije potiču administratore da delegiraju privilegije kako bi ostvarili svoje zahtjeve. Pronađite kompatibilan softver otvorenog koda Operativni sustavi općenito omogućuju pokretanje aplikacija koje su korisnicima potrebne. Vjerojatno vam je takav paket aplikacija potreban kada prelazite na Linux. Primarni paket za produktivnost otvorenog koda je LibreOffice, koji ima unakrsnu kompatibilnost s datotekama Microsoft Officea. Ostale alternative uključuju Zoho Workplace i Calligra Suite. LibreOffice Writer funkcionira kao verzija programa Microsoft Word otvorenog koda i možete ga koristiti za pristup i uređivanje Word datoteka Instalirate kompilirani Linux softver iz paketa. Set alata sadržan u paketu instalira se i održava (ažurira) uz pomoć softvera za upravljanje (package managers) koji su određeni distribucijom koju koristite. Distribucije izvedene iz RHEL-a koriste upravitelje paketa kao što su YUM i DNF, dok one izvedene iz Debiana često koriste APT. Na primjer, prva naredba u nastavku instalira Nmap port skener na distribuciju izvedenu iz Red Hata, a druga naredba instalira ga na distribuciju izvedenu iz Debiana: $ sudo dnf install nmap $ sudo apt install nmap Gdje su pohranjene datoteke Poput Windowsa, Linux organizira pohranu datoteka. Standardna hijerarhija datotečnog sustava provodi standardizaciju upravljanja datotekama u svim distribucijama Linuxa. To omogućuje korisnicima da znaju koji direktoriji sadrže konfiguracijske datoteke, korisničke podatke i sistemske log datoteke. Tri najvažnija direktorija su sljedeća: c/etc sadrži konfiguracijske datoteke /home/{username} sadrži korisničke datoteke, to je privatni osnovni direktorij . /var/log sadrži sistemske i servisne log datoteke.
Što biste trebali znati prilikom prelaska s Windowsa na Linux
