Bakterije bi mogle ubrzati mineralizaciju ugljičnog dioksida u ekstremnim uvjetima, pokazuju istraživanja koja su proveli znanstvenici sa Škole za rudarstvo i tehnologiju u Južnoj Dakoti. Ubrizgavanje tih mikroorganizama pod zemlju zajedno s uhvaćenim ugljičnim dioksidom moglo bi omogućiti dugotrajnije skladištenje stakleničkog plina.
Ugljični dioksid je jedan od najznačajnijih plinova koji izazivaju efekt staklenika, a antropogeno ga se emitira više nego svih ostalih stakleničkih plinova zajedno. Jedna od sve češćih metoda za ublažavanje klimatskih promjena je sekvestracija ugljika. Postupak obuhvaća sve mjere kojima se atmosferski CO2 prenosi u sigurna (podzemna) skladišta.
Profesorica Gokce Ustunisik sa Škole za rudarstvo i tehnologiju Južne Dakote i njezine kolege izolirali su iz kompostne hrpe bakteriju Geobacillus za koju se znalo da podnosi visoke temperature i pritiske. U laboratorijskim uvjetima istraživači su usporedili brzinu mineralizacije CO2 kada se otopi u vodi sa i bez ovih mikroorganizama.
Znanstveni tim iz Južne Dakote utvrdio je da Geobacillus ubrzava mineralizaciju CO2 uskladištenog duboko pod zemljom. U idealnim geološkim uvjetima, mineralizacija ugljičnog dioksida traje 7 do 10 godina. A ova posebna bakterija ubrzala je proces na samo 10 dana zahvaljujući enzimu koji se zove karbonatna anhidraza (carbonic anhydrase). Istraživači su rezultate svoje studije objavili u prosincu na godišnjoj konferenciji Američke geofizičke unije (AGU) u San Franciscu.
Mikroorganizmi odgovorni za ovaj geološki proces poznat kao “mineralizacija ugljika” pronađeni su 4100 stopa ispod površine u podzemnom rudniku Sanford Underground Research Facility, koji se nalazi u bivšem rudarskom gradu Black Hills u Južnoj Dakoti.
U laboratoriju su znanstvenici prilagođavanjem temperatura, tlaka i saliniteta kreirali uvjete kakvi vladaju u podzemlju, navodi New Scientistu. Otkrili su da bakterija u takvim uvjetima stvara spomenuti spoj, karbonatnu anhidrazu, a kako se stijena otapala, smanjila je kiselost cijele otopine kamena i ugljičnog dioksida tako da su ostaci magnezija i kalcija na kraju tvorili karbonatne minerale.
“Preživjeli mikroorganizmi brzo bi pretvorili ugljični dioksid u čvrste minerale u prostoru pora naftnog ležišta, osiguravajući trajno skladištenje”, navode istraživači u sažetku predstavljenom na konfernciji AGU-a u prosincu 2023.
“Kada se ubrizgava kao plin, postoji rizik da ugljični dioksid iscuri natrag u atmosferu”, tumači profesorica Ustunisik. “Na primjer, ako se dogodi geološka greška ili ako dođe do promjene tlaka nakon početnog pumpanja, pohranjeni plin će tražiti način da pobjegne.”
Zato bi brza mineralizacija ugljika bila velika promjena – povećala bi količinu plina koja se može pohraniti, a istovremeno bi spriječila ispuštanje CO2.
