S vremena na vrijeme, globalnu telekomunikacijsku industriju potresa mega događaj, neki unakaženi grč koji se probija i ostavlja je trajno promijenjenom. Najveći u ovom stoljeću vjerojatno je pokrenut 27. lipnja 2007., kada je Steve Jobs podigao tanku pravokutnu ploču od stakla i metala, dovoljno malu da se drži na dlanu. Ali u svijetu mreža, nema mnogo onih koji su nadmašili lansiranje 4G usluga u Indiji 4. septembra 2016. godine, od strane novog učesnika koji sebe naziva Reliance Jio.
Podružnica indijskog konglomerata Reliance Industries, u većinskom vlasništvu indijskog velikana Mukesha Ambanija, Jio je u roku od nekoliko godina izveo nešto bez presedana, pretekavši etablirane rivale kao što su Bharti Airtel, Vodafone India i Idea Cellular i postao najveći mobilni operater u zemlji od 1,4 milijarde ljudi. Regulatorna velikodušnost nesumnjivo je pomogla Ambanijevoj kompaniji dok su se indijske mreže u stranom vlasništvu urušavale. Ali u telekomunikacijskim krugovima, ako ne i općim potrošačkim, Jio je danas prepoznat širom svijeta – i priprema se da postane globalan.
Ono što je ponekad izostavljeno iz priče o Jio-u je da su dijelovi tehnologije koja pokreće njegovu 4G i 5G mrežu došli od samog Jio-a. I te iste tehnologije, uključujući kritične elemente 5G jezgre i radio pristupne mreže (RAN), mogle bi uskoro ući u upotrebu izvan Indije jer Jio prihvaća ulogu dobavljača telekomunikacija.
“Prije samo nekoliko sedmica, odlučili smo da je ovo prilika za nas da postanemo globalni sa našim mogućnostima”, rekao je Mathew Oomen, izvršni direktor Jio-a, za Light Reading na ovogodišnjem nedavno završenom Mobile World Congressu (MWC) u Barceloni. “Namjera nije ići samo sa jezgrom ili samo RAN-om, već biti strateški partner za prave partnere na pravim tržištima.”
Jezgra blimey
Gotovo svi telekomunikacijski operateri širom svijeta preuzimaju mobilno “jezgro”, kontrolni centar mreže, od jednog od etabliranih dobavljača proizvoda u sektoru. Ovih dana, glavni su Huawei i ZTE, iz Kine, te Ericsson i Nokia, iz Evrope. Mavenir, američka softverska kompanija, također je uživala u nedavnom uspjehu na ovom tržištu. I Cisco pruža tehnologiju jezgre mreže nekim telekomunikacijskim kompanijama. Ali kada je Jio došao da pregleda svoje opcije za 5G jezgru prije otprilike tri godine, nije bio pretjerano impresioniran ničim što se nudi. “Sposobnost koju smo željeli nije postojala”, rekao je Oomen.
“Osim Huaweija i ZTE-a, procijenili smo svaku drugu 5G jezgru na tržištu, i pogledali smo jaz koji je postojao za lansiranje 5G samostalnog skalabilnog i sa željenom funkcionalnošću”, rekao je. “Dakle, ubrzali smo naš razvoj 5G SA jezgre, i danas smo izgradili 5G SA jezgru koja čini preko 50% našeg postojećeg prometa.”
SA ili samostalni na koji se poziva je, naravno, verzija 5G koja može da se oslobodi starog 4G jezgra i donese neke potpuno nove funkcije. U narednih nekoliko mjeseci, oko 200 miliona Jio korisnika u Indiji će biti obrađeno od strane tog domaćeg jezgra, rekao je Oomen, dokazujući da se može skalirati da se nosi sa količinama saobraćaja mnogo većim nego što bi mreže u većini drugih zemalja vidjele.
Alternativa bi bila da se držimo starije 4G jezgrene tehnologije i manje naprednog “nesamostalnog” (NSA) 5G. Ali Jio nije imao 2G ili 3G naslijeđe i želio je iskoristiti VoLTE, glasovnu uslugu baziranu na 4G, i na kraju VoNR, koji pokreće pozive preko 5G mreže. To je učinilo SA prioritetom.
“Kladili smo se samo na VoLTE i nismo se imali na šta osloniti. Svaka druga kompanija je imala rezervni krug, CSFB,” rekao je Oomen. “Kada smo izgradili 5G SA mrežu, izvan China Mobilea, bili smo jedina 5G SA mreža na planeti. Nikada nismo imali 5G NSA. Imamo samo 5G SA i 4G. Tako da danas vodimo naš glas na VoLTE, a već imamo VoNR.”
Jio je također bio u mogućnosti da pokaže 5G jezgru koja se zove mrežno rezanje, dizajnirana da pruži propusnost ili latenciju ili druge garancije usluga određenim korisnicima ili grupama korisnika. “Imamo šest operativnih dijelova na našoj mreži”, rekao je Oomen. Među njima su dijelovi za poboljšani mobilni širokopojasni pristup, fiksni bežični pristup, kritične usluge, poboljšane sigurnosne usluge i igre, otkrio je.
Radio gaga
Možda čak i manje poznat vanjskom svijetu je trud koji je Jio uložio u RAN tehnologiju. Sredinom 2018. godine, Reliance Industries je potrošio oko 74 miliona dolara na preuzimanje Radisysa, malog američkog dobavljača mrežnih proizvoda. Između ostalog, dogovor je donio nešto od te vitalne stručnosti u mobilnom jezgru. Ali Radisys je također razvio softver za slojeve 2 i 3 RAN softverskog steka. Danas je već licenciran za “dobar broj radio igrača u industriji”, rekao je Oomen.
U međuvremenu, čini se da je Jio radio na mnogo težem poslu razvoja vlastitog sloja 1, računalno najintenzivnijeg dijelat stack, uzimajući neke od elemenata iz Radisysa. “Sloj 1, koji je fizički sloj, je najkompliciraniji, ali to je tajni umak”, rekao je Oomen. “Trebalo nam je neko vrijeme da naš Layer 1 bude savršen.” Jio je koristio procesore opće namjene, vjerovatno od Intela, kako bi stvorio virtualni RAN i izbjegao oslanjanje na razvoj prilagođenog silicija.
Tokom 4G ere, Jio je angažovao Samsung da obezbedi tradicionalnu RAN opremu za svoju mrežu. U 5G-u, uglavnom se okrenuo Ericssonu i Nokiji, uvodeći opremu munjevitim tempom. Ali Jio-ova web stranica također reklamira vlastite 5G bazne stanice, kombinirajući centralne i distribuirane jedinice (CU i DU) potrebne za RAN računanje sa radio jedinicom (RU) dizajniranom da podrži masivni MIMO, naprednu, antenom bogatu 5G tehnologiju. Implementirao je svoju 5G RAN tehnologiju na oko 10.000 lokacija, prema pouzdanom izvoru.
To se čini kao mali postotak tako masivne mreže, one koja navodno upravlja s više od 130.000 5G lokacija. Ali implementacija vlastitog RAN-a omogućila je Jio-u da radi na integracijskim izazovima prije prodaje bilo kojeg od svojih proizvoda u inostranstvu. “To je jedini način na koji to možemo ponoviti za ostatak svijeta”, rekao je Oomen.
Ono što je nejasno je u kojoj mjeri je Jio bio u mogućnosti kombinirati svoje CU i DU s RU-ovima drugih dobavljača. Čini se da je veći dio fokusa u Indiji umjesto toga bio na Xn interfejsu, koji podržava primopredaju između 5G ćelija koje opslužuju različiti dobavljači. “Sve je to isprobano i testirano na onome što ja zovem Jio skali”, rekao je Oomen.
Ipak, Jio reklamira svoj proizvod kao “O-RAN fronthaul kompatibilan”, implicirajući da koristi interfejse koje je odredio O-RAN Alliance za povezivanje DU od jednog dobavljača do RU-a od drugog. Oomen, štaviše, umanjuje priču o Jiou kao dobavljaču RU-a. “Što se tiče RAN-a, vjerujem da bi pristup koji bismo uzeli kada idemo sa strateškim partnerom bio da ne pokušavamo biti dobavljač radio jedinica, već da dovedemo partnere za te radio jedinice i osiguramo CU i DU”, rekao je.
On također naglašava potrebu za velikim dobavljačima kompleta da se zaljuljaju iza koncepta otvorenog RAN-a. “O-RAN nema smisla osim ako i dok ne budemo imali Nokia, Ericsson i Samsung koji igraju loptu s O-RAN-om, jer su to postojeći igrači”, rekao je. “Imate Huawei i ZTE koji još uvijek imaju značajnu ulogu u Europi, ali to nije slučaj u Indiji ili Sjevernoj Americi. Dakle, čak i za pobjedu u Sjevernoj Americi, važno je da se postojeći operateri otvore kako bi omogućili da se nova tehnologija neprimjetno uklopi.”
Teže nego što izgleda
Sve ovo bi moglo navesti neke ljude da se zapitaju da li je Jio smanjio svoje ambicije RAN-a. Tržište je bilo u lošem položaju, s prodajom proizvoda koja je pala za 5 milijardi dolara prošle godine, na oko 35 milijardi dolara, smatra sestrinska tvrtka Light Reading Omdia. A izazov postojećim na naprednoj RU tehnologiji izgleda sve teže.
Ericsson, na primjer, sada je počeo proizvoditi aktivnu antensku jedinicu (AAU) sa jednom štampanom pločom (PCB), kaže Earl Lum, osnivač EJL Wireless Research. “Ne možete biti više integrirani od toga”, rekao je za Light Reading, nakon što je pregledao jedinicu na MWC-u. “Niko nema AAU sa jednim PCB-om. To je najmodernije što možete dobiti. Oni su na rubu nekih od ovih stvari iz perspektive proizvodnje.”
Jio-ovo vlasništvo nad velikom domaćom mrežom koja može koristiti njegove proizvode također nije garancija uspjeha kao dobavljača hardvera u drugim zemljama. “Ne treba vam samo proizvod ili sjajna tehnologija”, rekao je Gabriel Brown, glavni analitičar u Heavy Readingu (također sestrinska kompanija Light Readinga). “Potrebna vam je sva infrastruktura, terenska prodaja, terenska podrška, inventar, skladište, aplikacija, regulatorne dozvole, carinska dokumentacija, garancijska podrška, sve. A onda to morate nastaviti raditi za svaku zemlju i ažurirati je svake godine.”
Ali Oomen ponovo naglašava da Jiov cilj nije da bude samo još jedan dobavljač dijelova koji se natječe protiv proizvođača originalne opreme (OEM). “Nikada nećemo ući na tržište s tehnologijom i pokušati biti OEM”, rekao je. “Ući ćemo na tržište kao snažan partner, pružajući puni paket i punu mogućnost skladištenja, a na svakom od tih tržišta osigurat ćemo da imamo strateški odnos.”
Koje zemlje bi to moglo ciljati, još je jedno veliko pitanje. Entuzijazam sadašnjeg američkog predsjednika za carine čini se da je otežao život svim stranim kompanijama koje žele prodavati proizvode Amerikancima. Ali softver će vjerovatno ostati neozlijeđen, a Oomen bi mogao vidjeti priliku za partnerstvo sa kompanijama koje imaju američko proizvodno prisustvo.
On ima neke izborne primjedbe o Broadbi američke vladend Equity Access and Deployment (BEAD) program i Rural Digital Opportunity Fund (RDOF). “Uložili su negdje između 68 i 70 milijardi dolara i nadam se da će novi predsjednik FCC-a, Brendan Carr, staviti neki smisao u to”, rekao je. “Efikasno korištenje kapitala je kritično, i svi smo vidjeli šta smo uradili u Indiji sa ograničenim kapitalom, i šta bismo mogli da uradimo sa takvim kapitalom na većem delu planete Zemlje u smislu povezivanja nepovezanih.”
Doba agentske umjetne inteligencije
Oomenovi kontakti bi svakako trebali pomoći Jiou da se proširi na međunarodno tržište putem partnera. Malo je rukovoditelja industrije koji bi mogli organizirati malu konferenciju analitičara na MWC-u na kojoj će učestvovati Pekka Lundmark, Nokijin izvršni direktor, i Chuck Robbins, njegov kolega u Ciscu, lično – sa AMD-ovom šeficom Lisom Su koja je prisustvovala putem video linka. Održan na Ciscovom štandu prvog dana događaja, sazvan je kako bi se najavila nova inicijativa Open AI Telecom Platform.
S lijeva na desno: Phil Guido, AMD; Pekka Lundmark, Nokia; Lisa Su, AMD (na ekranu); Chuck Robbins, Cisco; Mathew Oomen, Jio; Jeetu Patel, Cisco. (Izvor: Iain Morris/Light Reading)
“Ono što donosimo na sto je multi-modalni, multi-domenski menadžer toka rada sa orkestratorom koji može uzeti agentske AI, orkestrirati ih, tijek rada i stvoriti operativne sposobnosti i poslovne sposobnosti,” rekao je Oomen. Razni drugi partneri su pozvani da doprinesu stručnosti potrebnoj za te agentske AI u određenim domenama. “Postojat će agentska umjetna inteligencija za usmjeravanje, postojat će RAN agentska umjetna inteligencija i postojat će AI infrastruktura.”
Mnogo toga može podsjetiti posmatrače industrije na Rakuten, koji se borio da probije inozemna tržišta kao dobavljač nakon što je izgradio vlastitu mrežu u Japanu. Iako postoje očigledne sličnosti u pristupu, Jio se može osloniti na godine iskustva na najvećem svjetskom telekom tržištu osim Kine. Sada je imao dovoljno prilika da promatra pogrešne korake drugih i uči od njih što može. Sa rastućim utjecajem i reputacijom Indije u softveru, i Ambanijevim milijardama, to će biti teško ignorirati.
