I dok većina operatera još uvijek muku muči s kvalitetnom implementacijom 5G mreža, mnoge kompanije se pripremaju za šestu generaciju, odnosno 6G. Raspon između dviju generacija mobilnih mreža u pravilu iznosi oko 10 godina, da bi koncem tog razdoblja u upotrebu ušla sljedeća. Tako su prve 2G mreže s radom počele 1992. godine, 3G između 2000. i 2003, 4G između 2010. i 2012, da bi prve 5G mreže bile implementirane 2020.
5G mreže i neispunjena očekivanja
I sada, dobre četiri godine nakon uvođenja prvih 5G mreža u SAD-u i Kini, te ponekim europskim gradovima, doseg je još uvijek ograničen, čak i u spomenutim zemljama koje su ih prve uvele. U međuvremenu su u Europskoj uniji mnoge zemlje razvile 5G infrastrukturu, a među njima i Hrvatska, no pokrivenost signalom još uvijek je ograničena uglavnom na gradove, s upitnom kvalitetom signala i mnogim “rupama”.
Drugi problem kod implementacije 5G mreža su prevelika očekivanja. 2019. i 2020. godine smo slušali obećanja o astronomskim brzinama prijenosa podataka, no one i nakon četiri godine jedva da dosežu 1 Gbps u downloadu. Doduše, malo kome je danas potrebno više od toga, no i 4G mreže su u međuvremenu evoluirale, pa su tako brzine iznad 100 Mbps postale uobičajene. Iako je ovo većini korisnika sasvim dovoljno, nisu se ostvarila obećanja o novim rekordima u brzinama, kao ni smanjena latencija. Slučajevi gdje su ovi ciljevi postignuti, više su iznimka nego pravilo.
Drugo neispunjeno obećanje je izostanak implementacije mreža koje koriste milimetarski val (mmWave). 5G mreže koje su dosad izgradili operateri diljem svijeta, uglavnom koriste tzv. sub 6 GHz frekvencijski spektar. Iako su i ove frekvencije prilično visoke u odnosu na one koje koriste 4G mreže, mmWave je bio pompozno najavljivan kao spasitelj velikih urbanih sredina i događaja s velikom koncentracijom ljudi na jednom mjestu, kao što su npr. javna događanja, velike utakmice, skupovi i sl. Naime, viši frekvencijski spektar (20-40 GHZ) nudi daleko veći broj slobodnih kanala, što omogućuje povezivanje većeg broja korisnika, ali istovremeno nudi i manji domet signala zbog starog pravila – što viša frekvencija, to kraći domet, pri istoj izlaznoj snazi. Tako su 5G mreže koje koriste milimetarski val u praksi uvedene tek u nekolicini gradova u SAD-u i Kini, no tu priča završava ili barem staje na neko vrijeme.
Najbolji primjer neispunjenih obećanja je slavni MWC sajam u Barceloni, koji se u tom gradu održava dugi niz godina. Svaki put, uključujući i prošlogodišnji MWC 2023. redovita je pojava da na sajmu nema signala ili je mreža toliko zagušena da ste sretni ako uhvatite i 4G. Dakle, na najvećem svjetskom događaju vezanom uz industriju mobilnih uređaja i infrastrukture, nađete se u situaciji da ne možete uploadati sliku s nekog eventa, odnosno da vam za to treba cijela vječnost. Nije li 5G milimetarski val savršeno rješenje upravo za ovakve situacije? Ova priča s Barcelonom, da nije tužna, bila bi smiješna, no ništa bolja situacija nije ni u drugim europskim gradovima pa ni u SAD-u, gdje smo nedavno prisustvovali predstavljanju Samsung Galaxy S24 serije u San Franciscu.
Još jedno razočarenje u domeni 5G mreža je IoT, iliti „Internet Of Things“. Ova platforma je zamišljena da putem 5G mreže poveže najširi mogući spektar malenih uređaja koji bi komunicirali međusobno i s ostatkom svijeta, no ni ta epizoda se nije dogodila, barem ne u obujmu u kojem se očekivalo. Danas smo tako, prema inicijalnoj zamisli, trebali imati širok spektar satova, prstenova, naušnica, ali i malih uređaja u urbanim cjelinama, koji bi cijeli jedan grad digitalno povezao. Ponovimo, neki segmenti ove ideje su ostvareni, primjerice povezivanje parking mjesta u gradovima kako biste unaprijed znali isplati li vam se dolaziti na određenu lokaciju, ali i ovakve situacije su rijetke. S druge strane, lokalni prijevoz u mnogim našim i europskom gradovima i dalje funkcionira na temelju faktora sreće, iako je IoT odlična predispozicija da u svakom trenutku znate gdje se nalazi vaš autobus, vlak ili npr. dostavljač paketa Hrvatske Pošte kako biste se lakše organizirali.
Koje brzine donose 6G mreže i na kojim frekvencijama će raditi?
I sada, četiri godine nakon uvođenja 5G mreža, počinje se pripremati teren za šestu generaciju. Je li to prerano, teško je reći, budući da se i na 5G tehnologiji još uvijek treba prilično poraditi kako bi zaživjela prema planu. Usput napomenimo kako mnogi operateri, uključujući i naše, još uvijek nemaju potpuno funkcionalnu standalone 5G mrežu, već se koriste postojećom 4G infrastrukturom koja je trebala nakratko premostiti prelazni period.
Prema najnovijim informacijama koje kruže internetom, mnoge kompanije se već pripremaju za 6G platforme. Spominju se imena koja uključuju Apple, Samsung, LG, Nokia Networks, Ericsson i američkog operatera AT&T. Napomenimo da nadležna međunarodna asocijacija telekom industrije još uvijek nije standardizirala 6G i neće još dugo, ali to ne znači da se tvtke ne mogu udružiti i pripremiti na vrijeme, ili eventualno pokušati nametnuti svoja rješenja i ideje.
Prema nekim izvorima, u 6G mrežama inicijalna brzina prijenosa podataka trebala bi iznositi 200 Gbps, dok bi frekvencijski spektar trebao preseliti iznad granice od 1 THz (teraherc). LG je lani objavio kako da su prva testiranja uspješno provedena na frekvencijama u rasponu između 155 i 175 GHz, (na razdaljini od 500 metara), dakle tri do četiri puta višim nego u slučaju 5G mreža na milimetarskom valu, odnosno 30 do 40 puta višim od spektra koje koristi većina današnjih 5G mreža. Hoće li na kraju doći do 1THz, ostaje za vidjeti.
Ovdje ponovno dolazimo do problema dometa, što će se vjerojatno morati riješiti većom koncentracijom baznih stanica ili povećanjem izlazne snage. Čak i na puno nižim frekvencijama domet i proboj prepreka signala je čest problem. Ako ste barem jednom pokušali koristiti 5 GHz Wi-Fi, mogli ste primijetiti kako je signal prilično loš u susjednoj prostoriji, pa čak i na otvorenom ako se previše odmaknete od routera.
Prelazak na viši frekvencijski spektar je neminovan zbog aktualne zauzetosti sub-6Ghz frekvencija, na kojima rade sve do sada poznate mreže, od 2G do 5G. Drugi razlog za korištenje viših frekvencija je i iskorištavanje njegovih potencijala u vidu slobodnih kanala za komunikaciju. To znači da će se na višim frekvencijama osjetno više korisnika moći spojiti na jednu baznu stanicu nego što je to slučaj sada. Da, istu ovu priču smo slušali kad su se uvodile 5G mreže, da bi četiri godine kasnije, Wi-Fi u Burger Kingu preko puta MWC sajma u Barceloni radio brže nego 5G na samom sajmu, ili ne daj Bože na nekom eventu kojeg organiziraju proizvođači.
Futurističke ideje o implementaciji 6G mreža
Teško je sada nagađati hoće li se priča sa 6G ponoviti, ali o tome ionako ne trebamo brinuti još neko vrijeme. Prema prognozama kompanija koje su uspostavile suradnju na ovom polju, najranije lansiranje prve 6G mreže ne treba očekivati prije kraja ovog desetljeća, dakle tamo negdje 2030. godine. Isto tako treba vidjeti hoće li u međuvremenu biti postignuta brzina od planiranih 200 Gbps u downloadu, a nezahvalno je prognozirati i kako će internet tada izgledati, odnosno koliko će podataka zauzimati prosječna slika, video ili koliko će podatkovnog prometa trošiti neki sasvim novi, danas još nepoznat proizvod.
U međuvremenu Nokia Bell Labs, u pokušaju opravdanja ranog ulaganja u 6G infrastrukturu navodi: „Iako će pametni telefoni ostati ključni u 6G eri, nova sučelja čovjek-stroj učinit će ovu tehnologiju praktičnijom za upotrebu i kontrolu informacija. Tipkanje na dodirnom zaslonu postupno će se zamijeniti upravljanje pokretima i glasom. Uređaji će biti ugrađeni u odjeću i čak se pretvarati u flastere na koži. Zdravstvo će također biti u fokusu budući da nosivi uređaji omogućuju 24/7 praćenje vitalnih parametara.“
Ove futurističke ideje u ovom trenutku je teško zamisliti, ali ne možemo reći da nisu izvedive. Ipak, poučeni iskustvom već spomenute IoT halabuke koja je punila stupce prije nekoliko godina, ostat ćemo rezervirani.
Nadamo se samo da će do tada barem 5G zaživjeti kako je bilo planirano.
