Građani Bosne i Hercegovine, njih blizu 60% nema pristup nekom kablovskom sistemu putem kojeg bi mogli pratiti makar nacionalne i lokalne kanale. Do sada je veliki broj njih imao analogni signal lokalnih TV stanica, te stanica javnih servisa u BiH, ali gašenjem analognog signala ostali su i bez te mogućnosti. A digitalnog signala ni na vidiku. Kako stvari sada stoje, još dugo bi se moglo čekati na njega.
Svi rokovi za koje se Bosna i Hercegovina, kao država, obavezala ženevskim sporazumom iz 2006. godine za digitalizaciju su istekli. Najave resornog ministra Edina Forte su optimistične i on kaže da bi proces nabavke opreme za digitalizaciju Javnih RTV servisa trebao biti okončan do kraja 2024. godine bez da je precizno naveo kada se planira završiti preostali dio Faze III digitalizacije, koji još uvijek nije ni raspisan. U stvarnosti, tender za nabavku opreme za digitalno emitovanje Javnih RTV servisa je trenutno zapeo na Uredu za razmatranje žalbi. Nezvanično bismo za manje od dvije sedmice mogli saznati odluku URŽ-a. Koliko traljavo je vođen ovaj postupak u prilog govori i činjenica da je tenderska dokumentacija imala svojih 7 izmjena a da je Ured za razmatranje žalbi morao reagovati nekoliko puta u toku procesa, vraćajaći predmet Ugovornom organu na usklađivanje sa Zakonom o javnim nabavkama BiH.
Ono što je sigurno, jednom kada se u BiH završi proces digitalizacije odnosno nabavke opreme za digitalno emitovanje za javne emitere, biće to najduži proces prelaska na digitalno emitovanje tv signala igdje, a uz to sve vjerovatno i najskuplji.
Nakon što je objavljeno obavještenje o javnoj nabavci Opreme za digitalni prijenos i emitiranje za realizaciju Projekta digitalizacije Javnih RTV servisa u Bosni i Hercegovini, u istoj je naznačeno da je procijenjena vrijednost ugovora bez pdv-a 25.535.639,31 a taj iznos je kasnije, tokom evaluacija ponuda i povećan. U isto vrijeme instalacija cjelokupnog DVB-T2 sistema digitalne zemaljske televizije u Republici Hrvatskoj je iznosila 5.550.021,61 EUR što je preračunato po fiksnom kursu CBBH 10.854.898,77 KM. U razgovoru sa stručnjacima iz ove oblasti tražili smo pojašnjenje ovolike razlike u cijeni, pitali da li je moguća razlika u konfiguraciji terena, na što smo dobili odgovor da je Hrvatska u smislu teritorije, velikog broja otoka, refleksije signala od morsku površinu, bila izazovnija za projekat digitalizacije od Bosne i Hercegovine i da je iznos od 10.854.898,77 miliona bez PDV-a zaista nerealan i za taj iznos su se mogli nadograditi segmenti mreže odnosno emitovanje sa DVB-T na DVB-T2 signal koji predstavlja promjenu parametara modulatora i izlaznih filtera na predajnicima u primarnoj mreži i promjena kanala emitovanja a ne i izgradnju cjelokupne mreže.
No, krenimo od početka i posložimo sve redom, kako treba.
Digitalizacija televizijskog signala usaglašena je u okviru Ženevskog sporazuma iz 2006. godine, kojim je predviđeno da potpisnice sporazuma, među kojima je i Bosna i Hercegovina, ugase analogni televizijski signal do juna 2015. godine. Strategija prelaska s analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju, usvojena 2009. godine u bh. parlamentu, predviđala je da se taj proces okonča za dvije godine, ali do toga ni nakon 14 godina nije došlo.
Odlukom Vijeća ministara BiH od 15.09.2011. godine Projekat digitalizacije JRTS BiH se proglašava kapitalnim projektom u Bosni i Hercegovini i odobravaju mu se sredstva od 36.934.000,00KM, te se uvrštava u višegodišnja kapitalna ulaganja za period 2011-2014. godina, („Službeni glasnik BiH“, br. 92/11 i 99/13.
U periodu od 14 godina, u kojem se trebala uspostaviti digitalizacija RTV servisa, imali smo veliki broj blokada ovog procesa.
U proljeće 2014. godine počela je prva faza digitalizacije u BiH. Radovi u Multipleksu A su podrazumijevali uvezivanje pet informativno-tehničkih centara u sastav digitalnih veza i odašiljača u pokrivanju digitalnim signalom područja Sarajeva, Mostara i Banje Luke. Predviđeno je da izvođač radova posao na realizaciji prve faze digitalizacije koji podrazumijeva instaliranje i povezivanje sve opreme i uspostavljanje funkcionalnog tehničkog rješenja za DVB-T završi u roku od 120 dana”.
Dana 19.12.2014. godine BHRT je u svojim prostorijama prigodnom svečanošću promovisala završetak prve faze digitalizacije svojih produkcionih kapaciteta.
Ipak prvi, testni digitalni signal će se pojaviti 14.10.2016. godine, nakon što je ministar Ismir Jusko izdao nalog da se pusti digitalni signal u tri digitalne regije Sarajevo, Banjaluka i Mostar
2017. godine je raspisan tender za nabavku opreme za Fazu II digitalizacije, koji je usljed poništen jer nijedna ponuda nije zadovoljila tražene zahtjeve tendera.
Nakon prve faze, druga i treća faza i tender koji traje vječnost
Dana 19.07.2022. godine na stranici Agencije za javne nabavke objavljeno je Obavještenje o nabavci Opreme za digitalni prijenos i emitiranje za realizaciju Projekta digitalizacije Javnih RTV servisa u Bosni i Hercegovini. Ukupna sredstva za realizaciju ovog projekta iznose 29.876.699,99 KM, od čega su budžetska sredstva 9 miliona KM, sredstva RAK-a 12.126.699,99 KM i UMTS sredstva 8.750.000,00 KM.
Tenderska dokumentacija je višestruko mijenjana. Pljuštale su žalbe na postupak i na tendersku dokumentaciju. Na kraju su kao ponuđači svoje ponude predale dvije grupe ponuđača: Sirius 2010 Banjaluka i OIV Zagreb kao prva grupa, te MIBO Komunikacije iz Sarajeva, Roaming Networks iz Banje Luke, UNIS telekomunikacije iz Mostara i Flame Data Technologies SRL iz Rumunije kao druga grupa ponuđača.
Portal Fokus pisao je o tome da tender sadrži niz sumnjivih odredbi koje za sobom povlače i krivičnu odgovornost što se može zaključiti iz samog rješenja Ureda za razmatranje žalbi, koji je uvažio žalbe firmi „Bosnien Business Systems“ (BBS) Sarajevo i „EnergoTSO“ Sarajevo. U žalbi je navedeno kako je tender raspisan iako ne postoji odluka Vijeća ministara BiH koja dozoljava da se dva puta vrši nabavka opreme za istu namjenu i nenamjenski troše planirana sredstva za digitalizaciju, a iz projekta izbacuje nabavka više od 100 GAP filera i ostavlja se stotine gradova i naseljenih mjesta u ruralnim dijelovima Bosne i Hercegovine bez digitalnog signala. Također ističe se da je ugovorni organ (Ministarstvo komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine) tek pet godina nakon 2017., kada je sve bilo spremno, raspisao tender za drugu i dio treće faze projekta digitalizacije Javnih RTV servisa BiH.
Kako je konstatovano, tenderskom dokumentaciiom traži se ponovo nabavka opreme za head-endove koja je realizovana u Fazi I digitalizacije i nabavka opreme dodatnih šest digitalnih oblasti bez da se realizovala nabavka svih neophodnih GAP filtera koji su definisani projektom i tako pokaže spremnost Ministarstva da radi u interesu države BiH, njenoh građana, a posebno građana koji žive u ruralnim dijelovima BiH, koji nemaju nikakvu IPTV niti kablovsku TV ostavljajući i dalje te građane bez digitalnog signala.
S druge strane u tenderskog dokumentaciji nije dostavljen detaljan opis postojećeg stanja realizovan u prvoj fazi te se u povlašten položaj stavlja ponuđač koji je implementrirao tu fazu, a kroz žalbe žalitelja Ured za razmatranje žalbi je vraćao tendersku dokumentaciju na usaglašavanje ugovornom organu radi usklađivanja iste sa projektima Primarne i Sekundarne emisione mreže i onemogućivanja favorizovanja firme Rohde & Schwarz.
Nadalje, Ured za razmatranje žalbi konstatovao je da je tenderska dokumentacija rađena mimo usvojenih projekata i suprotno dozvolama RAK-a, kao i Ženevskog sporazuma koji definira ovu oblast.
Također, uvažen je i žalbeni navod o favoriziranju ponuđača putem propisivanjem uvjete o referencama na način da svaki izvođač mora imati realizovane ugovor minimalne vrijednosti od 10 miliona KM.
Ono što upada u oči jeste činjenica da je upravo OIV Zagreb (koji je u konzorciju sa Sirius 2010) imao ovu referencu obzirom da je radio projekat digitalizacije i instaliranja DVB-T2 opreme u Republici Hrvatskoj.
Za ovu referencu OIV Zagreb je priložio potvrdu izdatu od strane HAKOM-a, što je samo po sebi neprihvatljivo jer je HAKOM regulator, nikada nije raspisao nabavku opreme za digitalizaciju RTV servisa u republici Hrvatskoj niti je ikad bio ugovorni organ za projekat digitalizacije u Hrvatskoj već nadležno ministarstvo i kao takav nije mogao izdati ovakvu vrstu potvrde OIV-u. Navedeno se lahko može provjeriti na webstranici HAKOM-a na kojoj je vidljivo da ovakva vrsta nabavke nikad nije raspisana.
Nadalje, OIV za potrebe dokazivanja reference prilaže i potvrdu koju je izdao i ovjerio sam sebi, što je u svakom slučaju nevjerovatno kao činjenica a i nevjerovatno iz razloga što je takvu vrstu potvrde prihvatio ugovorni organ u postupku evaluiranja ponuda za nabavku opreme za digitalizaciju Javnih RTV servisa u BiH.
Zakon o javnim nabavkama u BiH jasno definiše sadržaj reference, pa se postavlja logično pitanje kako je mogla jedna institucija na nivou države Bosne i Hercegovine prihvatiti referencu koju je izdao regulator druge države, kad ista ta institucija ima i u Bosni i Hercegovini regulatora, Regulatorna agencija za komunikaicje BiH tzv. RAK, kad je uloga regulatora jasna – reguliše korištenje spektra, ne nabavlja opremu za digitalizaciju Javnih RTV servisa.
Dana 18.07.2023. godine nadležno ministarstvo donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača za nabavku opreme za digitalizaciju Javnih RTV Servisa u BiH. Grupa ponuđača SIRIUS 2010 d.o.o. Banja Luka (nosilac) i Odašiljači i veze d.o.o. Zagreb (član) je ocijenjena kao najbolji ponuđač sa svojom ponudom vrijednom 25.589.109,15 KM bez PDV-a.
Ponuda drugoplasirane grupe ponuđača koju su činili MIBO komunikacije d.o.o. Sarajevo (nosilac) i članovi: Roaming Networks d.o.o. Banja Luka, UNIS Telekomunikacije d.d. Mostar i FIame Data Technologies SRL Rumunija iznosila je 25.532.239.
Ministarstvo komunikacija i prometa BiH je kazalo da se u odlučivanju vodilo jedino i isključivo interesom države BiH i njenih građana, a prije svega građana u ruralnim dijelovima, koji nemaju mogućnost konekcije na IPTV ili kablovsku tv. Ostaje nejasna ova izjava, jer učesnici tendera od ugovornog organa očekuju da se vodi Zakonom o javnim nabavkama.
Na kraju sve je opet završilo na Uredu za razmatranje žalbi BiH. Nezvanično, odluku URŽ-a bismo mogli saznati za manje od dvije sedmice. Hoće li se sve vratiti na početak, ili će se ugovor dodijeliti odabranoj grupi ponuđača, ostaje nam da vidimo u čijem interesu će raditi i URŽ, da li u interesu ugovornog organa prikrivajući sve propuste istog ili zakonom koji je jasan i ne dozvoljava netrasparentne radnje opravdane nekim interesom.
Da li je nesavjesno trošenje novca građana BiH u interesu BiH, ili je zakon iznad svega ostaje nam da vidimo.
